Za glukomanan se često tvrdi da je „jedini dodatak koji dokazano pomaže u gubitku težine“. Iako je ova izjava istinita, bitno je razumjeti osnovne razloge. Glukomanan, zapravo, pomaže u regulaciji našeg unosa hrane i, posljedično, naše dnevne potrošnje kalorija. Međutim, bitno je uzeti u obzir nekoliko važnih faktora. Koji je mehanizam po kojem ovaj dodatak prehrani djeluje?
U ovom članku ćemo vam razjasniti sve nedoumice oko kojih imate Šta je glukomanan i kako djeluje u vašem tijelu kako bi vam pomogao da smršate.
Šta je glukomanan i koje su njegove primjene?
Prema Evropskoj uniji, glukomanan je kategoriziran kao dodatak prehrani, što ukazuje da ne spada u definicije hrane ili lijeka. U svojoj srži, glukomanan je izuzetno hidratantno vlakno. Ova karakteristika implicira da kada se doda voda, supstanca se brzo širi i povećava u veličini, formirajući viskoznu pastu koja zauzima znatno veći volumen od svog početnog stanja.
Glukomanan, kako istraživanja pokazuju, Ima molekularnu masu i viskozitet koji premašuju bilo koje drugo poznato vlakno. Kao i druga vlakna, glukomanan ostaje neprobavljiv i prolazi kroz probavni trakt bez nelagode ili razlike, dok nežno transportuje dio progutanog sadržaja. Ovaj polisaharid je izuzetno dugačak, sastavljen od jedinica D-manoze i D-glukoze u omjeru 1,6:12, i ima grane otprilike svakih 50 do 60 jedinica. Strukturna konfiguracija glukomanana čini ga nepropusnim za enzimsku razgradnju, što objašnjava njegov nedostatak nutritivne vrijednosti (ili nedostatak bioraspoloživosti).
Polisaharid poznat kao glukomanan, koji se obično dobija iz azijske biljke Amorphophallus konjac, ekstrahuje se iz korena. Ova biljka ima dugu istoriju tradicionalne upotrebe u Aziji kao jestivi resurs, gde se lukovice konzumiraju i koriste za pravljenje želatina i raznih kulinarskih aplikacija.
Nadalje, glukomanan služi u nekoliko komercijalnih svrha. Najpoznatija varijanta je vjerovatno glukomanan pasta, poznata kao konjac pasta, nazvana po biljci porijekla. Sa nutritivne tačke gledišta, ova tjestenina je prilično manjkava, jer daje otprilike 20 Kcal ili manje po porciji, prema proizvođaču. Ova količina čini manje od 10% kalorijskog sadržaja koji se nalazi u konvencionalnoj tjestenini.
Smjernice za upotrebu glukomanana
Način na koji se glukomanan koristi varira ovisno o formatu njegove potrošnje. Kada se ugradi u tjesteninu, kao što je gore spomenuto, zahtijeva kuhanje slično onom konvencionalne tjestenine. Naprotiv, kada se konzumira u obliku tableta, Generalno, preporučljivo je uzimati između 2 i 3 grama dnevno, uz vodu, a idealno pola sata prije jela.
Vlakna hidratiziraju, što izaziva nadimanje i osjećaj sitosti. Kada se kombinuje sa hranom u želucu, ovo vlakno se pretvara u viskoznu pastu. Stoga pomaže crijevnom tranzitu, slično kao i druga vlakna topiva u vodi. Brojne studije pokazuju da glukomanan može ublažiti zatvor, promovirati kontrolu glikemije i pokazati probiotičke efekte. Međutim, najcjenjenija kvaliteta ovog polisaharida je, bez sumnje, njegova zasitna sposobnost.
Dotična supstanca je poznata po svojoj djelotvornosti u podsticanju gubitka težine. Istraživanja sugeriraju da je glukomanan koristan u strategijama upravljanja težinom. Međutim, važno je napomenuti da ova efikasnost proizlazi iz prirode vlakana, a ne bilo kakvog direktnog metaboličkog uticaja. Služi za izazivanje osjećaja sitosti bez davanja kilokalorija koje se mogu apsorbirati. Ova karakteristika takođe ima određene nedostatke.
Neželjena dejstva
Neželjeni efekti glukomanana su vrijedni pažnje. U principu, ova supstanca se smatra sigurnom, ali se mogu pojaviti određeni potencijalno opasni scenariji. Prvi razlog za zabrinutost je njegova izuzetna sposobnost da apsorbuje vodu. Godine 2003. Glukomanan je zabranjen kao kulinarski želatin u konditorskim proizvodima zbog rizika koji predstavlja za djecu, osobe sa problemima jednjaka i starije osobe. Ovaj rizik prvenstveno proizlazi iz njegovog potencijala da izazove gušenje opstrukcijom gornjih disajnih puteva.
Nadalje, glukomanan ima zajednički problem s drugim dijetalnim vlaknima, jer ima tendenciju da odnese probavljenu hranu, čime se smanjuje trajanje crijevnog tranzita i ograničava kontakt sa crijevnom sluznicom. Iako ovo možda ne predstavlja značajan problem u tipičnoj prehrani, može dovesti do problema s pothranjenošću tokom dužeg vremenskog perioda.
Ova pojava je očita, na primjer, u smanjenoj apsorpciji vitamina topivih u mastima. Nedostatak žučnih kiselina otežava apsorpciju vitamina kao što su E, A, D i K.. Vremenom, ovo smanjenje može postati značajno sa nutritivne perspektive. Sličan problem se javlja i kod farmaceutskih proizvoda.
Svemu ovome moramo dodati da vlakna poput glukomanana mogu ometati apsorpciju lijekova topivih u mastima. Stoga, ako ste na liječenju, konzumacija ove vrste dodataka prehrani je potpuno obeshrabrena. Glukomanan nije povezan ni sa kakvim drugim poznatim interakcijama, što ga čini sigurnim ili čak vrlo efikasnim sredstvom za suzbijanje apetita kada se uzima u umerenim količinama.
Na kraju, Važno je napomenuti da uzimanje glukomanana može zamijeniti druge hranljivije opcije.. Bitno je zapamtiti da ova vlakna nemaju nutritivne vrijednosti i služe samo za podsticanje osjećaja sitosti, uz nedostatak okusa. Posljedično, to može dovesti do njegove konzumacije uz visokokalorične komercijalne umake, koji često sadrže niskokvalitetne masti, višak soli i minimalne nutritivne prednosti. Moglo bi se reći da glukomanan može poslužiti kao vrijedan saveznik, njegova efikasnost ovisi o pravilnoj upotrebi.
Moramo imati na umu da ako želimo da izgubimo masnoće moramo da uspostavimo kalorijski deficit dijetom i povećamo potrošnju vežbanjem. Povećanje mišićne mase pomoći će nam da sagorijevamo više kalorija u mirovanju. Put do gubitka masti može biti skup, ali je veoma isplativ.
Nadam se da uz ove informacije možete saznati više o glukomananu i njegovoj upotrebi.