Jedna od najtežih povreda koje sportista može zadobiti je povreda prednjeg ukrštenog ligamenta (ACL). Ova ozljeda ne samo da zahtijeva operaciju, već često uključuje i višemjesečnu rehabilitaciju. Kao rezultat toga, i sportske performanse i kvalitet života će biti negativno pogođeni. sportistima, posebno, su četiri do šest puta vjerovatnije pretrpljene povrede prednjeg ukrštenog ligamenta u poređenju sa muškarcima. Postoje različite teorije u rasponu od fizičkih faktora (kao što je širina karlice) do psiholoških faktora (kao što je sklonost pretreniranosti i loša ishrana).
Kako hormoni utiču na menstrualni ciklus?
Menstrualni ciklus se također smatra jednim od najutjecajnijih faktora u osjetljivosti na ozljede ACL. Očigledna razlika između muškaraca i žena leži u hormonima uključenim u ciklus (estrogen, progesteron i relaksin), koji utiču na tonus mišića i labavost zglobova. Ali kako ti hormoni utiču i kako spriječiti ozljede? Teško je dati tačan odgovor, ali Studija je analizirala trinaest različitih studija o uticaju menstrualnog ciklusa kod labavosti zglobova i povreda prednjeg ukrštenog ligamenta. Osam od ovih studija otkrilo je korelaciju između menstrualnog ciklusa i podložnosti ovoj ozljedi, dok je ostalih pet iznijelo neuvjerljive dokaze, sugerirajući da je tema i dalje pod istragom.
Da li kontraceptivi utiču?
U drugoj istrazi Istaknuto je da a nesrazmjerna aktivacija kvadricepsa U odnosu na tetive koljena, može smanjiti stabilnost kolenskog zgloba, stvarajući nestabilnost. Upotreba hormonskih kontraceptiva, koji imaju tendenciju da smanje ciklične fluktuacije nivoa hormona, mogla bi smanjiti ovu nestabilnost. Iako razlozi još nisu potpuno jasni, korelacija između udjela kvadricepsa i tetive koljena i stabilnosti koljena sugerira da je bitno osmisliti trening rutine koje traže ravnotežu između oba mišića kako bi smanjiti rizik od ozljeda koljena i optimizirati sportske performanse.
Menstrualni ciklus i labavost prednjeg ukrštenog ligamenta
Ženski menstrualni ciklus podijeljen je u tri faze: folikularna, ovulacijska i lutealna. Tokom ovulatorne faze, uočeno je povećanje labavosti ligamenta, što može povećati rizik od ozljeda. Nekoliko studija je pokazalo da žene sa visokim nivoom relaksina, obično tokom ovulacije, imaju značajno veći rizik od povreda ACL-a.
Takođe, Menstrualni ciklus uzrokuje promjene u proliferaciji i sintezi fibroblasta i prokolagena tipa I u ACL, što može predisponirati žene na povrede. Stres i drugi faktori kao što su ishrana i fizički učinak takođe mogu uticati na ovaj proces.
Strukturni i biomehanički faktori rizika
- Anatomija kolena: Žene obično imaju šire kukove od muškaraca, što može uzrokovati veći ugao pod kojim koleno sedi, poznat kao genu valgum. Ovo stanje može povećati pritisak na ACL i mogućnost ozljede.
- muskulatura: Mnoge sportistkinje imaju niži mišićni tonus od muškaraca, što je često povezano sa slabijim razvojem tetive koljena i gluteus medius mišića, koji su ključni za stabilizaciju koljena. Nedostatak snage u ovim mišićima može povećati rizik od ozljeda tokom sporta.
- Fizička aktivnost: Nedostatak vremena i sredstava za fizičku pripremu također može igrati ulogu. Ženski timovi često imaju nedovoljna trenažna opterećenja, što ograničava prevenciju povreda i adekvatan razvoj vještina.
Preporuke za prevenciju povreda ACL kod žena
Da bi se smanjio rizik od ozljeda ACL-a, bitno je implementirati strategije prevencije koje uključuju:
- Pravilno zagrijavanje prije bilo kakve fizičke aktivnosti.
- Specifične vježbe jačanja za tetive koljena i kvadricepse, jer su dobre
mišićna snaga može biti ključ za održavanje stabilnosti zgloba. - Poboljšajte tehniku skakanja i doskoka tokom treninga.
- Pratite opterećenje treninga i ostavite dovoljno vremena za oporavak kako biste izbjegli pretreniranost.
Osim toga, preporučljivo je koristiti odgovarajuću i personalizovanu obuću koji pruža podršku tokom sportskog vežbanja, što može doprineti sprečiti povrede kolena.
Uloga fizioterapeuta u prevenciji i oporavku
Fizioterapeut može igrati ključnu ulogu u identifikaciji i upravljanju rizicima povezanim s ozljedama koljena. Na Vašoj konsultaciji će početi uzimanjem detaljne anamneze, procjenom faktora rizika i mehanizma ozljede. Zatim će obaviti fizički pregled koji može uključivati specifične testove kretanja. Ako je potrebno, oni mogu uputiti pacijenta ortopedskom liječniku na daljnje studije kao što su rendgenske snimke ili magnetna rezonanca.
