Od malih nogu roditelji nas upisuju na vannastavnu nastavu, koja je u mnogim slučajevima muzička, a u drugim sportska. U početku su ove aktivnosti važne kako bi djeca ostala aktivna, zauzeta i sposobna za interakciju s drugom djecom, dok vježbaju svoje tijelo i um.
Sada je došla nova studija koja podržava sve roditelje svih generacija, koja navodi da ako se dijete školskog uzrasta često bavi sportom, njegov akademski uspjeh se poboljšava. Međutim, prije nego što kažemo sinu: "Vidiš? "Ja to radim za tvoje dobro!", bitno je da nam dječak ili djevojčica kažu da li zaista uživaju u bavljenju tim sportom. Sreća i spokoj naše djece su ono što mora biti na prvom mjestu.
Istraživanje je sproveo Univerzitet u Ženevi (UNIGE), u Švajcarskoj. Istraživači su odabrali osam škola u gradu Ženevi i započeli svoje testove kako bi ustanovili direktna veza između sporta i ocjena.
Koautor ovog istraživanja, Charles Hillman, ukazuje da postoje tri važne funkcije koje vježbanje pruža djeci, poboljšavajući njihov akademski učinak:
- sposobnost inhibicije nametljivo ponašanje ili misli i nebitno.
- razvoj multitasking ili kognitivna fleksibilnost.
- Povećanje od privremeno skladištenje informacija (radna memorija).
Ova studija analizirala je 193 učenika u dobi od 8 do 12 godina putem fizičkih i kognitivnih testova. Nakon evaluacija, grupa psihologa je utvrdila da zaista postoji a vezu između kardiorespiratorne sposobnosti maloljetnika i njihovih ocjena u osnovnim predmetima kao što su jezici i matematika.
Ovakvim rezultatima se ponovo potvrđuje važnost sporta u školskoj fazi, a umjesto ukidanja ili smanjenja časova fizičkog vaspitanja, ključno je znati kako ih pravilno rasporediti u školskom rasporedu i izvoditi vježbe i raznovrsne sportske vježbe.
Na to upozoravaju psiholozi u studiji Uskraćivanje djece sportu može biti štetno za njihovo fizičko i kognitivno zdravlje. Ovo otkriće je u suprotnosti s uobičajenim običajem prisiljavanja djece da provode duge sate fokusirane na knjige, umjesto da im se omogući da uživaju u fizičkoj aktivnosti.
Dokazi da fizička aktivnost poboljšava akademske rezultate nisu nedavno otkriće; Tokom godina, razne studije su potvrdile ove nalaze, naglašavajući potrebu da se nastavi promovirati redovno vježbanje među mladima. Na primjer, švedski naučnici sa Instituta za neuronauke i fiziologiju su u objavljenom istraživanju potvrdili da mladi ljudi sa dobrom fizičkom spremom postižu bolje rezultate na testovima inteligencije.
Nedavno, studija koju je proveo Univerzitet Vrije u Holandiji potvrđuje vezu između fizičke aktivnosti i akademskog učinka, nakon pregleda nekoliko prethodnih studija u ovoj oblasti. Razlozi za ovaj odnos su višestruki:
- Sport se poboljšava rad srca i kapacitet pluća, povećavajući volumen kisika koji stiže do mozga.
- Studija objavljena u Archives of Pediatrics and Adolescent Medicine ističe da povišeni nivoi endorfina i norepinefrina koji nastaju fizičkom aktivnošću pomažu smanjiti stres i poboljšati raspoloženje.
- Sportska praksa olakšava povećanje faktora rasta koji doprinose stvaranju novih nervnih ćelija, čime se poboljšava sinaptička plastičnost, što je od vitalnog značaja za učenje.
To potvrđuju i studije Sport doprinosi boljoj koncentraciji na času. Činjenica koja ide u prilog kada je u pitanju dobijanje boljih ocjena. Međutim, naučnici također upozoravaju da još uvijek nedostaje kvalitetnija istraživanja o optimalnim dozama vježbanja potrebnih za postizanje opipljive kognitivne koristi.
Nadalje, istraživanje koje je proveo Institut za globalno zdravlje iz Barcelone (ISGlobal) analiziralo je vannastavnu fizičku aktivnost i njen utjecaj na radnu memoriju kod djece i adolescenata. Ova studija je zaključila da a nizak nivo fizičke aktivnosti U djetinjstvu se povezuje sa a niže performanse u radnoj memoriji tokom osnovne škole i u adolescenciji. Ovo naglašava vezu između fizičke aktivnosti i akademskog učinka, sugerirajući da aktivnija djeca imaju bolje kognitivne sposobnosti.
Studije sprovedene na univerzitetima Strathclyde i Dundee u Škotskoj dale su još konkretnije rezultate, utvrđujući da deca koja se bave fizičkom aktivnošću tokom školskog dana dobijaju bolje ocjene. Utvrđeno je da, na osnovu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koje predlažu obavljanje najmanje 60 minuta dnevne fizičke aktivnosti, povećanje od samo 17 minuta dodatnog vježbanja značajno poboljšava akademske rezultate kod dječaka i 12 minuta kod djevojčica.
Studija objavljena u Časopis za pedijatriju istraživačka grupa sa Autonomnog univerziteta u Madridu pokazuje da su kardiorespiratorni kapacitet i motoričke sposobnosti oni koji imaju najveći uticaj na bolji školski uspeh povezano sa vežbanjem. Ovi podaci potvrđuju ideju da održavanje djece aktivnom ne samo da smanjuje rizik od bolesti povezanih sa sjedilačkim načinom života, već i poboljšava njihov kognitivni razvoj.
Trenutno je uočeno da mnogi obrazovni sistemi u svijetu teže smanjenju sati fizičkog vaspitanja, pri čemu je Španija jedna od zemalja s najmanje sati ovog predmeta sedmično u poređenju sa drugim zemljama u Evropi. Zato je neophodno da prosvetni radnici i institucije postanite svjesni o značaju sporta u sveobuhvatnom osposobljavanju učenika i radu na stvaranju okruženja koje promoviše fizičku aktivnost.
Kako se napredak ostvaruje u proučavanju odnosa između sporta i akademskog učinka, počinje se uviđati da se obrazovne politike moraju prilagoditi trenutnoj stvarnosti i promovirati obrazovne modele koji efektivno integriraju fizičku vježbu u rutinu učenika. Zdrav pristup koji može uključivati suradnju s organizacijama zajednice i promoviranje korištenja vanjskih prostora može biti od vitalnog značaja za preokretanje trenda prema sjedilačkom načinu života.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također je istakla potrebu za promicanjem fizičke aktivnosti u školama, predlažući da se nastavnici obuče kako bi znali kako integrirati sport u svoju nastavu i da se stvore adekvatni prostori i resursi kako bi vježbanje učinilo dostupnom svoj djeci.
Jedan od glavnih izazova sa kojima se susreću vaspitači jeste potreba da se učenici motivišu za učešće u sportskim aktivnostima. Ovo je posebno važno u eri u kojoj digitalno slobodno vrijeme i sjedilačke aktivnosti dominiraju slobodnim vremenom mladih.
U mnogim školama implementirane su različite strategije za borbu protiv nedostatka vježbe, uključujući inicijative za timske sportove, takmičenja ili uključivanje fizičkih aktivnosti u redovnu nastavu. Ove strategije ne samo da omogućavaju učenicima da uživaju u prednostima fizičkog vježbanja, već i jačaju njihovu sposobnost da rade kao tim i razvijaju se važne društvene veštine.
Još jedan zanimljiv prijedlog je da se uključe aktivnosti koje povezuju obrazovno učenje sa sportom. Na primjer, časovi matematike koji uključuju statistiku o sportskim rezultatima ili historijske aktivnosti koje istražuju utjecaj sporta na različite kulture tokom vremena.
Osim toga, pokazalo se da sport pomaže djeci u razvoju vještine upravljanja sobom i postavljanja ciljeva. Bavljenje sportom uči ih važnosti discipline i upornosti, osobinama koje su važne ne samo u sportu, već iu akademskom i privatnom životu.
Redovno vježbanje ne samo da dovodi do poboljšanja akademskog uspjeha, već ima i pozitivan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje učenika. The endorfina koji se proizvodi tokom fizičke aktivnosti Pomažu u smanjenju stresa i anksioznosti, što zauzvrat poboljšava njihovo emocionalno blagostanje i stav prema učenju.
Promoviranje fizičke aktivnosti u školskom kontekstu ima koristi u više dimenzija: ne samo da poboljšava akademski učinak učenika, već i promovira zdrav fizički i emocionalni razvoj. Obrazovne vlasti i škole moraju zajedno raditi na stvaranju okruženja koje potiče vježbanje i prepoznaje njegovu suštinsku ulogu u sveobuhvatnom rastu djece i mladih.