Novo istraživanje dalo je odgovor na problem koji pogađa milione ljudi širom svijeta. Jedan od glavnih uzroka gojaznosti je nedostatak osjećaja sitosti. Ova situacija navela je mnoge da traže efikasna i trajna rješenja. Nedavna studija je utvrdila da se prekidač gladi nalazi u mozgu i da je otkrio ključnu grešku; Na osnovu ovih informacija može se kreirati određeni lek sa većim procentom tačnosti u njegovoj efikasnosti protiv gojaznosti i njenih štetnih efekata na zdravlje.
MC4 receptor i njegova uloga u osjećaju sitosti
Moramo početi od početka, a to je receptor melanokortina 4, poznatiji kao MC4 receptor. Ovaj receptor se nalazi u hipotalamusu, koji je regija mozga koja je dio grupe neurona odgovornih za izračunavanje energetskog balansa našeg tijela. MC4 receptor je neophodan za kontrolu apetita i metabolizam.
Kada se MC4 receptor aktivira, on šalje senzaciju sitost. Umjesto toga, kada je deaktiviran, mozak to tumači mi smo gladni, što ukazuje da je energetski bilans nizak. Ovaj proces je ključan za kontrolu težine i prevenciju gojaznosti.
Aktivacija MC4 receptora omogućava tijelu da regulira unos hrane i potrošnju energije, djelujući kao prekidač koji određuje kada trebamo jesti, a kada prestati. Međutim, ako ovaj proces ne uspije, vjerovatno se nikada nećemo osjećati siti, što doprinosi gojaznosti. Zbog toga se lijekovi razvijeni za borbu protiv teške gojaznosti fokusiraju na MC4 receptor. Zahvaljujući ovom leku moguće je regulisati rad prekidača, za koji se do sada nije tačno znalo kako radi.
Jedan od uzroka gojaznosti je genetska mutacija
Studija Spomenuto je počelo sa porodicom u kojoj je bilo brojnih članova pogođenih teškom gojaznošću. Istraživači su shvatili da postoji a genetska mutacija koji su uticali na tu konkretnu porodicu. Kroz studiju je uočeno da je korišteni lijek djelovao specifičnije i snažnije od prirodnog hormona odgovornog za aktiviranje prekidača gladi.
Osim toga, otkriveno je da ovaj lijek ima uzoran i fascinantan pomoćnik u obliku jona nogomet. Kalcij igra ključnu ulogu tako što aktivira MC4 da signalizira mozgu da smo siti, dok ometa odgovor hormona gladi i slabi njegovo djelovanje. Ovo otvara nove puteve za razvoj ciljanijih i efikasnijih tretmana.
Ideja je dizajn lijekovi koji djeluju samo sa MC4, izbjegavajući štetne efekte koji nastaju pri interakciji sa drugim sličnim receptorima iz iste porodice.Istraživanje genetskih mutacija i gojaznosti je od suštinskog značaja za razumevanje ovog fenomena.
Genetika i gojaznost: uloga leptina
Osim što su unaprijedili naše razumijevanje MC4 receptora, istraživači su dublje ušli u ulogu leptina, hormona koji je također povezan s regulacijom apetita. Leptin proizvode masne ćelije i igra ključnu ulogu u signaliziranju sitosti u mozgu.
Istraživanja su pokazala da sistem regulacije apetita nije povezan samo sa MC4 receptorom, već i sa interakcijom nekoliko gena koji utiču na to kako mozak prima i obrađuje signale o unosu hrane i trošenju energije.
U tom smislu, gen FTO (masna masa i gen povezan sa gojaznošću) je još jedan ključni igrač u odnosu između genetike i gojaznosti. Utvrđeno je da mutacije u FTO genu utiču na proizvodnju leptina i na način na koji se reguliše apetit, doprinoseći tako povećanom riziku od pretilosti.
Relevantnost genetskih studija u gojaznosti
Studije sprovedene radi boljeg razumevanja gojaznosti identifikovale su ne samo gore pomenute gene, već i druge koji igraju važnu ulogu. Na primjer, nedavno istraživanje je identificiralo šest novih genetskih mutacija koje su usko povezane s indeksom tjelesne mase (BMI). Ove varijacije sugeriraju da genetika igra ključnu ulogu u razvoju gojaznosti.
Jedan od najzanimljivijih nalaza ovih studija je da su mnoge identifikovane regije blizu aktivnih gena u centralnom nervnom sistemu. Ovo pojačava ideju da su mozak i njegova sposobnost da reguliše apetit centralni za gojaznost.
Studije su također pokazale da postoji jasna genetska komponenta predispozicije za gojaznost. Na primjer, procjenjuje se da se između 50% i 80% varijacija tjelesne težine može pripisati promjenama u nekoliko gena. Međutim, dok su mutacije koje uzrokuju gojaznost rijetke, postoje stotine genetskih varijacija koje imaju blaže efekte, povećavajući vjerovatnoću da će neki ljudi biti podložniji debljanju. Osim toga, provedeno je istraživanje o tome kako određeni faktori mogu utjecati na ovu predispoziciju.
Nedavna istraživanja također sugeriraju da česta konzumacija visokokalorične hrane može uzrokovati da ljudi s genima povezanim s gojaznošću brže dobiju na težini. Ovo naglašava važnost svijesti o ishrani i fizičkoj aktivnosti, koji su bitni faktori u prevenciji gojaznosti.
Novi terapijski pristupi u borbi protiv gojaznosti
Jedno područje istraživanja koje uzima zamah je razvoj ciljanih tretmana koji oponašaju efekte genetskih mutacija koje štite od pretilosti. Na primjer, grupa naučnika je ispitala varijacije gena MC4R koje povećavaju njegovu aktivnost i mogu zaštititi ljude od gojaznosti i njenih komplikacija.
Ovi tretmani nisu samo osmišljeni da pomognu ljudima da izgube težinu, već se fokusiraju i na smanjenje rizika od dijabetesa tipa 2 i srčanih bolesti, koje su uobičajene komplikacije povezane s pretilošću. Zahvaljujući ovom napretku, nadamo se da ćemo u bliskoj budućnosti imati efikasnije i sigurnije lijekove za borbu protiv gojaznosti.
Osim genetskih istraživanja, još jedan važan aspekt je edukacija o zdravim stilovima života. Promoviranje uravnotežene prehrane i fizičke aktivnosti može imati značajan utjecaj na prevenciju i liječenje gojaznosti.
Gojaznost je složeno stanje koje je rezultat interakcije genetskih, okolišnih i bihevioralnih faktora. Razumijevanje kako geni i mozak reguliraju apetit i metabolizam ubrzano napreduje kroz istraživanja. Ulažu se značajni napori da se dalje razvijaju ciljani tretmani koji se bave osnovnim uzrocima gojaznosti. Napredak u genetici nudi uvid u budućnost u kojoj su tretmani gojaznosti efikasniji, ciljani i personalizirani za svakog pojedinca, potencijalno transformirajući način na koji se bavimo ovom globalnom epidemijom. Ovaj razvoj ne samo da će pomoći ljudima da izgube težinu, već mogu doprinijeti i poboljšanju kvaliteta njihovog života i smanjenju rizika od bolesti povezanih s gojaznošću.
